06. 12. 2017.
Proteklog vikenda održan je Međunarodni turnir prijateljstva u malom nogometu za djevojke u Pljevljima u Crnoj Gori, a naše ekipe Split i Neretva predstavile su Hrvatsku
Proteklog vikenda održan je četvrti Međunarodni turnir prijateljstva Pljevlja 2017 koji već tradicionalno organizira ŽFK Breznica iz Pljevalja u Crnoj Gori. Na turniru u malom nogometu za žene je sudjelovalo 20 ekipa u seniorskoj i kadetskoj konkurenciji iz Crne Gore, Rumunjske, Bugarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske.
Sam put do Pljevalja je velika avantura. Krenuli smo iz Zagreba u Split, pa od tamo s ekipom ŽNK Splita po ekipu ŽNK Neretve u Metkovićkako bismo zajedno otišli na turnir u Crnoj Gori. Od Metkovića do konačnog odredišta vozili smo se otprilike devet sati za što su najzaslužnije ceste u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, te planina Žabljakkoja sama po sebi predstavlja izazov zbog nekih 90-ak kilometara zavojite ceste po kojoj uz to pada snijeg. Cijeli put podsjeća na ono što je Frodo morao proći bos da uništi prsten u popularnom serijalu Gospodar prstenova.
Ako ste mislili da Hrvatska ima loše ceste, odite do susjednih zemalja i doma se vratite s osmjehom na licu. Uz taj put koji je sam po sebi avantura, na dijelu ceste u Crnoj Gori jedan je vozač kamiona odlučio voziti malo preblizu crte i odvalio nam retrovizor. Srećom naš vozač je bio fantastičan pa nije bilo većih problema. Dogovorili su se da svatko popravi svoj retrovizor. To nas je malo usporilo, ali sretno smo nastavili dalje, a vozač Jure je profesionalno odvozio planinu Žabljak i doveo nas bez poteškoća na odredište.
Cijeli put popravili su domaćini iz ŽFK Breznice i gospodin Zoran Vuković o kojemu smo već pisali jer je sa svojom Breznicom u samo dvije sezone došao do Lige prvaka. Turnir koji je organizirao u Pljevljima stvarno je bio na visokoj razini, a morate računati i da je trebalo smjestiti i ugostiti preko 200 ljudi. Domaćini i stanovnici Pljevlja maksimalno su se trudili da se osjećamo dobro i iz njihovog mjesta ponesemo dobre dojmove. Naravno da je standard dosta lošiji od Hrvatske i našeg turizma, ali nije nam nedostajalo baš ništa, a cijene proizvoda u kafićima i dućanima su nas oduševile.
Što se turnira tiče, Neretva je ispala već u grupnoj fazi, kao i mlade kadetkinje Splita, no ispunjen je cilj, a to je druženje, sklapanje prijateljstava i pravo sportsko natjecanje. Seniorska ekipa Splita bila je pak prava senzacija. Splićanke su došle do finala i tamo, nakon 3-3 u regularnom dijelu, izgubile na penale od ekipe Radomlja iz Slovenije. Ipak, sve pohvale išle su na račun Splita, uz naravno čestitke Radomlju koje je zasluženo došlo do pehara.
“Pa vi igrate najbolji nogomet ovdje”, prilazili su mnogi stožeru Splita i hvalili poteze djevojaka iz Hrvatske.
Split se tako okitio drugim mjestom, a osim pehara dobili su i nagradu za najbolju igračicu turnira koji je ponijela Monika Conjar. Neretva je ponijela nagradu za fair play pa su tako Hrvatice u Crnoj Gori ostavile i više nego dobar dojam.
Prvenstveni cilj turnira bio je druženje i razmjena iskustva u ženskom nogometu, te sklapanje novih prijateljstava, a taj cilj je i premašen.
“Prije četiri godine, čim smo osnovali klub, napravili smo i ovaj turnir koji je prvo bio kadetski, pa onda i seniorski. Prve godine došlo je osam ekipa, pa iduće 10, pa 12 i sad 20 ekipa, tako da je turnir dosta doprinijelo promociji kluba i mjesta iz kojeg dolazimo”, kaže nam idejni začetnik i organizator svega Zoran Vuković:
“Ovaj turnir služi tome da razmijenimo brojeve, da se družimo, da pričamo o ženskom nogometu, da razmijenimo naša iskustva. Imamo odličnu suradnju s cijelom regijom. Idemo u Zagreb na Agramov turnir. Oni su nama dolazili. Ove godine nisu nažalost, ali to je bila neka viša sila. Inače, to su naši sportski prijatelji. Ove godine je došao prvi put Split, dolazi nam Neretva iz Metkovića, dolaze nam ekipe iz Srbije, Bosne, Makedonije, Slovenije, Rumunjske, Bugarske. Mislim da nam je turnir uspio, pogotovo ove godine.”
Osim na turniru ekipe se druže i van terena, a svake godine organizirana je i poseban zajednički izlazak. Svi se druže bez obzira na nacionalnost ili neke druge razlike, pa sve dosta sliči na Jugoslaviju u njenim najboljim danima. Pljevlja su zapravo takva da povezuju sve u regiji.
“Drago mi je da su ljudi koji ovdje dođu zadovoljni i smještajem, i hranom, i izlaskom u grad, i djevojke su sretne. Šalju nam stalno poruke da im je super bilo na turniru. Mislim da radimo pravu stvar, a dokle ćemo tako, ne znam. Vidjet ćemo, ali trebali bi biti samo još bolji. Još samo da je i put malo bolji, haha, ali vjerujem da će i to popraviti”, zaključio je Vuković.