rong>Anamarija Mišetić ima samo 24 godine, no već je jedna od iskusnijih djevojaka u našem klubu. Miš je iz Hercegovine, no u Splitu je toliko dugo da je gotovo već Splićanka. S nama je sedam godina, a ove sezone poziciju braniča zamijenila je onom vratarskom i – oduševila! Miš je jedna od zaslužnijih za visoku pobjedu nad Osijekom kojem je jednostavno zaključala svoja vrata. Anamarija nam je otkrila koliko se klub promijenio, tko je najbrži u ekipi, tko kuha i kako je to stati na vrata nakon iskustva u obrambenoj liniji.
“Ovdje sam sedam godina i od tada se stvarno puno toga promijenilo, od igračica do trenera i ljudi u upravi. Organizacijski smo u zadnjih godinu ili dvije puno napredovali, no nama s našom predsjednicom Vinkom nikada nije ništa nedostajalo. Uvijek je spremna pomoći i osigurala nam je sve što je mogla, a ponekad i ono što nije”, kaže Miš.
Ove sezone si s pozicije stopera otišla na gol i oduševila sjajnim obranama. Koliko je teška prilagodba na poziciju vratara?
“Za vratara moraš biti malo lud i imati sreće, hahaha. Slučajno sam stala na gol u futsalu jer se Vrde ozlijedila pa je netko morao. Oduvijek sam voljela braniti pa mi to nije bio problem. Nakon što je završila sezona u futsalu imali smo problem s vratarima i u velikom nogometu pa me predsjednica zamolila da branim dok ne dođe nova vratarka, a nju se ne odbija. Pa tko smije predsjednici reći ne? Pristala sam naravno i jedva čekam da se pojavi netko novi tko će stati na gol, hahaha.”
U četvrtfinalu Kupa pobijedili ste Osijek. Kakvi su dojmovi nakon te utakmice?
“Mislim da puno nas nije još ni svjesno što smo napravili. Za mene koja sam malo duže u klubu nema riječi kojima se može opisati koliko sam ponosna i sretna nakon te pobjede. Vidi se po zadnje dvije utakmice da smo se dosta približili Osijeku. Očekujem da ćemo i u zadnjoj utakmici biti na nivou i, uz malo sreće, napraviti dobar rezultat.”
Kakva je atmosfera u klubu?
“Iskreno, malo sam nostalgična kada govorimo o ekipi. Puno draža su mi vremena od prije nekoliko godina. Ekipa je danas drugačija, a i druženja su drugačija od onih ranijih. No, i danas je sve odlično. Uvijek je kod nas dobra zabava.”
Kako ćete proslaviti osvajanje Kupa ako uspijete ostvariti taj cilj?
“Najprije moramo pobijediti u polufinalu, a onda i to proslaviti, hahaha. Ma nama je najlakše slaviti. Bar to nije problem.”
Koja ti je najdraža anegdota u ŽNK Split?
“Bilo ih je stvarno puno pa je teško izdvojiti baš najdražu, ali jedna od dražih uspomena mi je definitivno karantena kod predsjednice Vinke u Lokvi Rogoznici. Jednom je naša Debe malo zaspala na ljuljački pa smo je nosili, hahaha.”
Što kažeš na nadimak Miš koji su ti dale cure u klubu?
“Nisu mi cure dale taj nadimak. To je djelo bivšeg trenera Ivana Pivčevića. On je malo skratio moje prezime zato što mu je bilo teško dozivati me prezimenom. Dok je izgovorio cijelo prezime već je bilo kasno, pa me prozvao Miš. Sada mi je čudno kada me netko zove imenom.”
Kako bi opisala Split potencijalnim pojačanjima i što ti se najviše sviđa u gradu?
“Ma sve u Splitu je prelijepo, ali posebno lijepa je vidilica. Pravi je gušt sjesti i popiti kavu kada imaš pogled na cijeli grad. Potencijalnim pojačanjima bi poručila da dođu vidjeti najljepši grad na svijetu i uživati u suncu i moru, a mi ćemo im napraviti feštu u Lokvi Rogoznici, hahaha.”
Za kraj, nekoliko brzopoteznih pitanja.
Barcelona ili Real?
“Chelsea.”
Tko ti je nogometni uzor?
“Nemam nogometni uzor. Moj uzor je Davor Jović.”
More ili planine?
“More, ali ipak mi je najljepše doma na selu.”
Najdraže jelo?
“Sarma i jetrica.”
Tko najčešće kuha u stanu u kojem ste smještene?
“Ma menza je sve! Nitko ne kuha, a tako je i najbolje.”
Tko je najbrži, a tko najsporiji u ekipi?
“Definitivno je najbrža Varda, a tko je najsporiji? Teško je to reći, možda golmani.”
Što bi poručila navijačima?
“Dođite i podržite nas u borbi za dvostruku krunu. Zajedno možemo sve!”